Mile Kitic – Kuca kraj puta 2018 (Текст)

Idem gde me srce vodi
ponovo će da se rodi
ono što je odavno
u njemu umrlo

Idem gde je zemlja setna
što je pamtim od deteta
ostala je pusta
crn je gavran nadleta

Nedostaje mi ta
trava zelena
neko da me zna
i na pragu dočeka

Sve mi to nedostaje
da mi dušu ugreje
taj vazduh i voda
svi od mog roda
stari bagrem moj

Sve mi to nedostaje
da mi dušu ugreje
ta kuća kraj puta
i svaka minuta
života u njoj

Ide život i ja sa njim
gde god d ga potrošim
sa istom se željim
uvek probudim

Videle su oči moje
ceo svet al kao što je
ovo sunce naše
nigde tako ne greje

Nedostaje mi ta
trava zelena
neko da me zna
i na pragu dočeka

Sve mi to nedostaje
da mi dušu ugreje
taj vazduh i voda
svi od mog roda
stari bagrem moj

Sve mi to nedostaje
da mi dušu ugreje
ta kuća kraj puta
i svaka minuta
života u njoj

Миле Китич – Къща край пътя 2018 (Превод)

Отивам там, където ме води сърцето.
Отново ще се роди
Това, което отдавна
В него умря.

Отивам там, където земята е унила,
Както я помня от дете.
Тя остана пуста.
Черен гарван е прелетял над нея.

Припев:
Липсва ми тази
Зелена трева.
Някой да ме познае
И да ме очаква на прага.

Липсва ми всичко това,
Да сгрее душата ми.
Този въздух и вода.
Всичките ми роднини.
Старите ми акации.

Липсва ми всичко това,
Да сгрее душата ми.
Тази къща край пътя
И всяка минута
От живота в нея.

Животът си минава и аз с него.
Къде да го пропилея?
Искам с една и съща
Винаги да се събуждам.

Моите очи са виждали
Целия свят. Но така като
Нашето слънце
Никое друго не грее.